CESI Logo
04.09.2009. 22:40:51

NASILJA IMA I U VEZAMA MLADIH

U srijedu 19. rujna 2007. u Novinarskom domu u Zagrebu održana je promocija publikacije 'Nasilje ne prolazi samo od sebe: izvještaj o istraživanju rodno uvjetovanog nasilja u adolescentskim vezama u Republici Hrvatskoj'. Na promociji je mr. sc. Maja Gabelica Šupljika, zamjenica pravobraniteljice za djecu, istaknula potrebu za osiguravanjem zakonskog okvira, javnih politika i ostalih društvenih uvjeta za provedbu sustavne prevencije nasilja u vezama mladih. Zlatko Mehun, glasnogovornik MUP-a, predstavio je statističke podatke Policijske uprave koji pokazuju porast slučajeva nasilja u obitelji, a od čega se znatan broj odnosi i na djevojke u dobi od 14 do 18 godina. Darko Tot, zamjenik ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje, govorio je o potrebi za edukacijsko-prevencijskim programima u školi, kao i potrebi za dodatnim educiranjem kadrova, školskih stručnih službi i nastavnica i nastavnika, te naglasio uspješnu suradnju CESI i Agencije za odgoj i obrazovanje na tom području. Mirna Herman, učenica 4. razreda Srednje strukovne škole Samobor, istaknula je kako je ljubomorno, posesivno i kontrolirajuće ponašanje prisutno i u vezama nekih njenih prijateljica, te kako njeni vršnjaci i vršnjakinje često takva ponašanja ne smatraju nasiljem.

Rezultati istraživanja, koje je predstavio Amir Hodžić, ukazuju na zabrinjavajuću situaciju: više od dvije trećine mladih doživjelo je da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponašala. Oko polovica mladih koji su doživjeli nasilje u vezi i sami su bili nasilni prema partneru/partnerici. U vezama mladih najprisutnija su nasilna ponašanja kojima se nastoji dominirati i kontrolirati osobu u vezi - izrazita ljubomora, posesivnost, kontrola, optuživanje i emocionalne ucjene. Takve oblike ponašanja mladi često ne prepoznaju kao nasilje i smatraju ih 'normalnim' dijelom svake veze. Veliki broj adolescenata/adolescentica misli da je ljubomorno ponašanje način pokazivanja ljubavi, a ne oblik kontrole i dominacije u vezi.

Djevojke, u odnosu na mladiće, više doživljavaju, ali i koriste emocionalne/psihološke oblike zlostavljanja, dok mladići više koriste oblike seksualnog zlostavljanja prema osobi s kojom su u vezi. Mladići, također, više zastupaju tradicionalne i seksističke stavove, kao i stavove koji opravdavaju upotrebu nasilja u pojedinim situacijama, te ne prepoznaju određena ponašanja kao zlostavljanje. Posljedice doživljenog nasilja kod djevojaka su znatno negativnije i ozbiljnije. One više osjećaju povrijeđenost, tugu, nesigurnost, nelagodu, strah, sram i krivnju, za razliku od mladića koji su više ravnodušni, te im je češće nasilna situacija smiješna.

Mladi problem nasilja u vezi uglavnom nastoje riješiti sami, te većinom odlučuju ne prijaviti nasilje nekoj odrasloj osobi, nit potražiti pomoć i savjet izvan grupe bliskih prijatelja i prijateljica. Zanemarivo mali broj adolescenata/adolescentica odlučio bi kontaktirati školske stručne službe, policiju ili SOS telefon, te prijaviti doživljeno nasilje i zatražiti odgovarajuću pomoć.

Velika većina mladih smatra da je nasilje u adolescentskim vezama ozbiljan problem, te izjavljuje da u njihovim školama na postoje programi koji se bave prevencijom nasilja u vezi. Podaci istraživanja ukazuju da su mladima potrebni edukacijsko-prevencijski programi u školama koji uključuju komponentu spolne/rodne ravnopravnosti; informiranje o postojećim mehanizmima za prijavljivanje nasilja; te psihološko-socijalni rad sa nasilnim adolescentima/adolescenticama.